Uskrsnuće, istina ili laž?
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Stoljećima su mnogi ugledni svjetski filozofi napadali kršćanstvo kao
iracionalno, praznovjerno i apsurdno. Mnogi su odlučili jednostavno
zanemariti središnji problem, a to je uskrsnuće. Drugi su ga pokušali
objasniti različitim teorijama. Unatoč svemu tome, povijesne činjenice
ne možemo odbaciti. Evo jedan dobar tekst koji objašnjava što sve (ne)znamo o Isusovom uskrsnuću:
autor: Josh McDowell
Pitanje Povijesti
Nakon više od 700 sati proučavanja ovog problema, došao sam do
zaključka da je uskrsnuće Isusa Krista ili jedna od najpokvarenijih,
najpodlijih i najbešćutnijih prevara koju je ljudski um ikada smislio -
ili jedna od najčudesnijih povijesnih činjenica.
Evo nekih od činjenica vezanih uz uskrsnuće: Isus iz Nazareta,
židovski prorok koji je tvrdio kako je on Krist o kojem su govorila
proročanstva u židovskim Pismima, uhićen je, osuđen kao politički
zločinac i razapet. Tri dana nakon njegove smrti i pokopa, neke žene
koje su otišle na njegov grob ustanovile su da je tijelo nestalo. U
tjednima koji su uslijedili, njegovi su učenici tvrdili da ga je Bog
uskrisio od mrtvih, te da im se pojavio nekoliko puta prije nego je
uzašao na nebo.
Iz tog temelja, kršćanstvo je niknulo i proširilo se po čitavom
Rimskom carstvu, te nastavilo utjecati na svjetsku povijest kroz
stoljeća.
Živući svjedoci
Novozavjetni zapisi o uskrsnuću bili su u opticaju još za života ljudi
koji su bili suvremenici tog događaja. Ti su ljudi zasigurno mogli
potvrditi ili opovrgnuti točnost novozavjetnih zapisa.
Autori četiriju evanđelja su i sami bili svjedoci, ili su prenosili
iz prve ruke izvješća svjedoka tih događaja. Braneći svoje zapise o
evanđelju, a ta riječ znači "radosna vijest", apostoli su se pozivali
(čak i u slučajevima kada su se suočavali s najžešćim protivnicima) na
opće-poznate činjenice o uskrsnuću.
F. F. Bruce profesor biblijskog kriticizma na fakultetu Rylands,
Sveučilišta u Manchesteru, raspravljajući o vrijednosti novozavjetnih
zapisa kao primarnih izvora, kaže: "Da je postojala bilo kakva težnja
ka odstupanju od materijalnih činjenica, u bilo kojem pogledu,
prisustvo neprijateljski nastrojenih svjedoka među slušateljima
natjerala bi autore da isprave pogreške."
Pozadina
Novozavjetni svjedoci bili su potpuno svjesni pozadine u kojoj se
uskrsnuće odigralo. Isusovo tijelo bilo je, u skladu s židovskim
pogrebnim običajima, zamotano u laneno platno. Oko 45 kg različitih
aromatičnih tvari, međusobno pomiješanih tako da su tvorile ljepljivu,
gumenastu kašu, iskorišteno je da bi se njima natopili platneni povoji.
Nakon što je tijelo postavljeno u grobnicu isklesanu u stijeni,
ogroman kamen dokotrljan je na ulaz u tu grobnicu. Kamenovi su se u to
vrijeme obično postavljali na ulaz u grobnice pomoću poluga, a težili
su oko dvije tone.
Rimska straža sačinjena od vrlo discipliniranih ratnika čuvala je
grobnicu. Straža je zapečatila ulaz rimskim pečatom, što je trebalo
spriječiti svaki pokušaj skrnavljenja grobnice. Ako bi tko pokušao
pomaknuti kamen s ulaza, slomio bi rimski pečat i time teško prekršio
rimski zakon.
Pa ipak, tri dana kasnije grobnica je bila prazna. Isusovi
sljedbenici rekli su da je uskrsnuo od mrtvih. Izvijestili su da im se
ukazivao u razdoblju od 40 dana, pokazujući im se s mnogim
"nepogrešivim dokazima". Apostol Pavao zabilježio je kako se Isus
jednom pojavio pred 500 ljudi, od kojih je većina još bila živa u
vrijeme kada je taj zapis nastao, tako da su mogli potvrditi njegovu
istinitost.
Poduzeto je toliko mjera predostrožnosti vezano uz suđenje,
raspeće, pogreb, zatvaranje, pečaćenje i čuvanje Isusove grobnice, da
je kritičarima vrlo teško obraniti stav po kojem Krist nije uskrsnuo od
mrtvih. Razmotrite sljedeće činjenice:
1. ČINJENICA: SLOMLJENI RIMSKI PEČAT
Kao što smo rekli, prva
očita činjenica bilo je lomljenje pečata koji je predstavljao moć i
autoritet rimskog carstva. Ljudi su se bojali lomljenja pečata jer su
posljedice takvog čina bile izuzetno teške. Ukoliko bi počinitelji bili
pronađeni i privedeni, smjesta bi uslijedilo pogubljenje i to raspećem
s nogama prema gore.
2. ČINJENICA: PRAZAN GROB
Već smo raspravljali o drugoj očitoj
činjenici: nakon uskrsnuća ostao je prazan grob. Kristovi učenici su
počeli propovijedati Isusovo uskrsnuće upravo u Jeruzalemu, gdje bi, u
slučaju da je njihov nauk bio lažan, njihova laž bila očita. Prazan
grob je bio "toliko poznata činjenica da ju je bilo nemoguće poreći."
Paul Althaus tvrdi da se bilo kakve tvrdnje o uskrsnuću ne bi održale u
Jeruzalemu niti jedan dan, pa čak niti jedan sat, da činjenica o
praznom grobu nije bila poznata i prihvaćena od strane sviju.
I židovski i rimski izvori i predaja priznaju činjenicu praznog
groba. Spomenuti izvori se kreću u rasponu od Josephusa do židovskih
spisa pod nazivom "Toledoth Jeshu" iz petog stoljeća. Dr. Paul Maier
ovo naziva pozitivnim dokazom iz neprijateljskih izvora, a to je
najjači mogući oblik povijesnih dokaza. To zapravo znači da kada neki
izvor priznaje činjenicu koja mu ne ide u prilog, tu činjenicu možemo
smatrati sigurnom.
Gamaliel, koji je bio član židovskog vrhovnog suda, Velikog vijeća,
iznio je mišljenje kako je uspon kršćanstva Božje djelo; on to ne bi
mogao učiniti da je Isusovo tijelo i dalje bilo u grobnici, ili da je
Veliko vijeće znalo gdje se ono nalazi.
3. ČINJENICA: OGROMNI KAMEN JE POMAKNUT
U to nedjeljno jutro
prva činjenica koja je ostavila jak dojam na ljude koji su prišli
grobnici bio je neobičan položaj 1,5 do 2 tone teškog kamena koji je
bio uglavljen na ulaz u grobnicu. Svi pisci evanđelja spominju tu
činjenicu.
Oni koji su promatrali kamen nakon uskrsnuća opisuju njegov položaj
ovako: kamen je bio pomaknut uz kosinu, i to ne samo dalje od vrata,
već i od čitave masivne grobnice. Njegov položaj je bio takav da se
činilo kako je kamen bio podignut i odnesen na to mjesto. Želim vam
postaviti jedno pitanje: da su učenici željeli doći do grobnice,
prišuljati se na prstima pokraj usnulih stražara, otkotrljati kamen i
ukrasti Isusovo tijelo, kako su to mogli učiniti a da stražari ništa ne
primijete?
4. ČINJENICA: RIMSKA STRAŽA SE IZBEZUMILA
Rimski stražari su
pobjegli. Napustili su svoju dužnost. Kako se njihovo osipanje može
objasniti kada znamo da je njihova disciplina bila iznimna?
Strah od gnjeva pretpostavljenih časnika i mogućnost smrtne kazne
uvjetovali su da vojnici budno paze na sve detalje svoje službe. Jedan
od načina na koje su pogubljivali stražare bio je taj da bi skinuli svu
odjeću s njih, a zatim ih žive spalili na vatri potpaljenoj njihovom
odjećom. Ako nije bilo očito koji od stražara nije izvršio svoju
dužnost, tada su bacali kocku kako bi odredili koji će vojnik biti
pogubljen zbog prekršaja svoje jedinice. Sigurno je da čitava jedinica
ne bi zaspala uz takvu prijetnju.
Dr. George Currie koji je proučavao rimsku vojnu disciplinu, napisao
je: "Strah od kazne prouzrokovao je nepogrešivu predanost službi, a
posebno za vrijeme noćnih straža."
5. ČINJENICA: PLAHTICE GOVORE SAME ZA SEBE
U doslovnom smislu,
suprotno svim drugačijim izjavama, grob nije bio potpuno prazan -
zahvaljujući jednom zapanjujućem fenomenu. Ivan, Isusov učenik,
pogledao je prema mjestu na kojem je ležalo Isusovo tijelo, a tamo su
ležale plahtice, još uvijek zadržavajući oblik tijela, ali uleknute i
prazne - poput praznih vlakana gusjeničine čahure. Ta je činjenica
dovoljna da bilo koga učini vjernikom. Ivan to nikada nije zaboravio.
6. ČINJENICA: POTVRĐENA UKAZANJA
Krist se pojavio živ. I to nekoliko puta nakon kataklizmičkih događaja prvog uskršnjeg dana.
Kad proučavate neki povijesni događaj, važno je znati je li
postojao dovoljan broj ljudi koji su u njemu učestvovali ili su bili
očevici, a koji su još bili živi u vrijeme kada su činjenice o tom
događaju objavljene. Poznavanje ove činjenice pomaže nam pri
utvrđivanju točnosti objavljenog izvješća. Ukoliko postoji dovoljan
broj očevidaca, može se smatrati da je događaj prilično dobro
utemeljen. Na primjer, ako smo svi mi svjedoci ubojstva, pa se ustanovi
da je policijski izvještaj izmišljotina ili laž, mi ga, kao očevici,
možemo opovrgnuti.
Preko 500 svjedoka
Često se previdi nekoliko vrlo bitnih čimbenika kada razmatramo
Kristova pojavljivanja nakon uskrsnuća. Prvi čimbenik je veliki broj
svjedoka koji su vidjeli Krista nakon uskršnjeg jutra.
Jedan od najranijih zapisa o Kristovom pojavljivanju nakon
uskrsnuća potječe od apostola Pavla. Apostol je pretpostavljao da su
njegovi čitatelji znali za događaj kada se Isus ukazao grupi od 500
ljudi. Pavao ih je podsjetio na činjenicu da je većina tih ljudi još
uvijek bila živa, pa su ih mogli ispitati.
Dr. Edwin M. Yamauchi, profesor povijesti na Sveučilištu Miami u
Oxfordu, Ohio, naglašava: "Ono što daje poseban autoritet popisu
(svjedoka) kao povijesnom dokazu upravo je navođenje činjenice da je
većina od 500 braće još bila živa u vrijeme kada je popis nastao. Sveti
Pavao zapravo kaže: 'Ako ne vjerujete meni, pitajte njih.' Ovakva
izjava u Pismu čija je vjerodostojnost priznata, a napisano je unutar
razdoblja od trideset godina od samog događaja, toliko je jak dokaz za
nešto što se dogodilo prije gotovo dvije tisuće godina, da se boljem
dokazu ne možemo niti nadati."
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Neprijateljski svjedoci
Još jedan čimbenik ključan pri tumačenju Kristovih ukazanja je
činjenica da se on pojavio i pred neprijateljskim ili neuvjerenim
svjedocima.
Svako malo čitam ili čujem komentare kako su Isusa vidjeli živog,
nakon njegove smrti i pogreba, samo njegovi prijatelji i sljedbenici.
Koristeći takve argumente, ljudi pokušavaju ublažiti snažan dojam kojeg
ostavljaju zapisi o brojnim očevicima. Međutim, važno je istaknuti da
niti jedan pisac ili dobro obaviješten čovjek ne bi smatrao Savla iz
Tarza Kristovim sljedbenikom. Činjenice pokazuju upravo suprotno. Savao
je prezirao Krista i progonio njegove sljedbenike. Za njega je susret s
Kristom bio prijelomno iskustvo. Iako tada nije bio Kristov učenik,
kasnije je postao apostol Pavao, jedan od najvećih svjedoka i
branitelja istine o uskrsnuću.
"Kada bi Novi zavjet bio samo zbirka svjetovnih spisa, njihova bi autentičnost bila općenito prihvaćena bez ikakve dvojbe."
F. F. Bruce - Sveučilište u Manchesteru
Tvrdnja kako se Isus pojavio samo svojim sljedbenicima većinom se
zasniva na nepostojanju zapisa, a takve tvrdnje mogu biti opasne.
Jednako je moguće i to da su svi kojima se Isus ukazao postali njegovi
sljedbenici. Nitko tko je upoznat s činjenicama ne može ustvrditi kako
se Isus pojavio samo "beznačajnoj šačici ljudi".
Kršćani vjeruju da je Isus uskrsnuo u tijelu, u vremenu i prostoru,
Božjom nadnaravnom silom. Teškoće vezane uz vjerovanje u to mogu biti
velike, ali problemi koji proizlaze iz nevjerovanja predstavljaju još
veće teškoće.
Teorije koje su nastale kako bi se objasnio prazan grob pomoću
"prirodnih pojava" toliko su slabe da zapravo izgrađuju pouzdanje u
istinu uskrsnuća.
Krivi grob?
Teorija koju je predložio Kirsopp Lake
pretpostavlja kako su žene koje su javile da je tijelo nestalo
pogriješile i otišle do krive grobnice. Ako je to točno, onda su i
učenici, koji su otišli provjeriti te izjave, također otišli do krive
grobnice. Međutim, možemo biti sigurni da židovske vlasti koje su
tražile da se postavi rimska straža oko grobnice ne bi pogriješile
glede njene lokacije. Ne bi pogriješili ni rimski stražari, jer su se
tamo i nalazili!
Da je tvrdnja o uskrsnuću proizišla iz geografske pogreške,
židovske vlasti ne bi gubile ni trenutka da izvade tijelo iz prave
grobnice i pokazujući ga učinkovito uguše svaki pokušaj pokretanja
glasina o uskrsnuću.
Halucinacije?
Još jedan pokušaj objašnjavanja pretpostavlja
da su Isusova ukazanja nakon uskrsnuća bila ili iluzije ili
halucinacije. Osim što ova teorija nije poduprta psihološkim principima
koji su prisutni kod halucinacija, ona se niti ne poklapa s povijesnim
okolnostima. Ponovo se postavlja pitanje, gdje je bilo Isusovo tijelo i
zbog čega ga nisu pokazali?
Je li se Isus onesvijestio?
Danas se često navodi još jedna
teorija koju je proširio Venturini prije nekoliko stoljeća. To je
teorija nesvijesti, prema kojoj Isus nije umro; on se samo onesvijestio
od iscrpljenosti i gubitka krvi. Svi su mislili da je mrtav, ali se on
kasnije osvijestio, što su učenici protumačili kao uskrsnuće.
Skeptik David Friedrich Strauss - čovjek koji zasigurno nije
vjerovao u uskrsnuće - zadao je smrtni udarac svakoj pomisli da se Isus
povratio iz nesvijesti: "Nemoguće je da bi ijedno biće koje se iskralo
polumrtvo iz grobnice, koje je lutalo uokolo slabo i bolesno, kojem je
trebala medicinska pomoć, previjanje, okrepa i njega, koje je na kraju
podleglo pod svojim patnjama, moglo kod učenika stvoriti dojam da je
ono Pobjednik nad smrću i grobom, Princ života; dojam koji je udario
temelje njihovoj budućoj službi. Takvo bi osvješćivanje moglo samo
oslabiti dojam kojeg je on stvorio kod njih za vrijeme svog života i
smrti, ono bi svemu dalo tugaljiv dojam, a ne bi nikako moglo
promijeniti njihovu tugu u polet, niti podići njihovo poštovanje do
nivoa bogoštovlja."
Ukradeno tijelo?
Razmotrite, zatim, teoriju da su učenici
ukrali tijelo dok su stražari spavali. Depresija i kukavičluk učenika
predstavljaju čvrst argument protiv ideje po kojoj su oni iznenada
postali toliko odvažni i hrabri da su se suočili s jedinicom vojnika
koja je čuvala grobnicu i ukrali tijelo. Oni nisu bili u stanju učiniti
nešto takvo.
Teorija prema kojoj su židovske ili rimske vlasti premjestile
Kristovo tijelo ne predstavlja nimalo razumnije objašnjenje za prazan
grob od one da su učenici ukrali tijelo. Ako su predstavnici vlasti
posjedovali tijelo ili znali gdje se ono nalazi, zašto nisu, kada su
učenici počeli u Jeruzalemu propovijedati o Isusovom uskrsnuću,
jednostavno objasnili: "Čekajte! Mi smo premjestili tijelo, vidite, on
nije uskrsnuo od mrtvih"? Takav bi postupak uništio kršćanstvo - ne u
kolijevci, već u zametku!
Uskrsnuće je činjenica
Profesor Thomas Arnold, ravnatelj
fakulteta Rugby u trajanju od 14 godina i autor pozante "Povijesti
Rima", te imenovan voditeljem katedre za suvremenu povijest na Oxfordu,
bio je dobro upoznat s vrijednošću dokaza o određivanju povijesnih
činjenica. Ovaj veliki učenjak je rekao: "Godinama sam proučavao
povijesne zapise o drugim vremenima, istraživao i procjenjivao dokaze
onih koji su pisali te zapise, i ne znam ni za jednu činjenicu u
povijesti čitavog čovječanstva koja bi bila poduprta boljim i
potpunijim dokazima svake vrste, u očima nepristranog istraživača, od
činjenice o velikom znaku kojeg nam je Bog dao - Kristovoj smrti i
uskrsnuću od mrtvih."
Stvarni dokaz - životi učenika
Kao najrječitiji dokaz trebamo uzeti živote ranih kršćana. Moramo se
zapitati: "Što ih je nagnalo da posvuda pronose poruku o uskrslom
Kristu?"
Da je postojala bilo kakva vidljiva korist koju su postigli svojim
naporima - ugled, bogatstvo, viši društveni položaj ili materijalna
dobrobit - mogli bismo time opravdati njihove postupke, njihovu
svesrdnu i potpunu predanost "uskrslom Kristu".
Međutim, kao nagradu za svoje napore, ti su rani kršćani primali
batine, bili su kamenovani, bacani lavovima, mučeni i razapinjani.
Iskušana su sva moguća sredstva, ne bi li ih se ušutkalo.
Pa ipak, oni su polagali svoje živote pružajući krajnji dokaz njihovog potpunog pouzdanja u istinitost vlastite poruke.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Kako bilo da bilo - ljudi, sretan vam Uskrs!!! :)
nedam se ja
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Prije svega svakako preporučam odličnu knjigu Umberta Eca - Povijest ljepote. (Knjiga ilustrira raznolikost načina na koji se poimala ljepota još od antičke Grčke do danas).
Danas mi je profesor opako popljuvao filmove i ukazao mi na propuste kojih sam nekih i sam bio svjestan. A jegiba, tako se uči. Ima to i dobrih strana: pretpostavljam da će jedan kolega bit odličan likovni kritičar jednog dana. Satro me u korijenu. :) No hard feelings, naprotiv - već sam se primio posla. Tugovanje je za druge ljude koji si to dopuste.
Idem raditi nešto što me jako veseli i ispunjava... kako bi spriječio uroke, ostajem samo na ovome. Najvjerojatnije će mi i to sasjeć... Al ja ću opet posaditi novu biljku.
I jedna lijepa, motivirajuća slika za kraj...
- - - - - - - - -
...
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Internacionalni Dan žena 8. ožujka, je prigoda obilježena mnogim
ženskim grupama diljem svijeta. Ovaj datum je također komemoriran u
UN-u te utvrđen kao nacionalni blagdan u mnogim svijetskim državama.
Žene koje su često podjeljene nacionalnim granicama, jezičnim,
kulturnim, ekonomskim i političkim razlikama, skupljaju se kako bi
proslavile njihov Dan. Svake godine, na ovaj dan, mogu se osvrnuti i
pogledati u prošlost; tradicija dana žena koja predstavlja desetljeća
borbi za ravnopravnost, pravdu, mir i razvoj društva.
Dan
žena je priča o običnoj ženi kao stvoriteljici povijesti; svoj
korijenvuče iz stoljeće-staroj borbi žena za ravnopravnost među
muškarcima. U drevnoj Grčkoj, Lysisitrata je inicirala seksualni "udar"
protiv muškaraca kako bi završila rat; za vrijeme Francuske revolucije,
parižanka kličući za "slobodom, ravnopravnošću, bratstvom" marširala je
na Versailles zahtjevajući pravo glasa žena. Ideja za nacionalnim danom
žena je začeta na prijelazu stoljeća koje je u industrijskom svijetu
bilo stoljeće zbrke, razvitka, rastuće populacije, i radikalnih
ideologija.
Kako je danas taj Dan, Dan žena,
prijateljice, djevojke, bivše djeovjke, susjede, kolegice.... Sretan Vam Dan žena! :D
Erotic Art
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
Paul Himmel
Malo sam surfao po netu tražeći dobre linkove za box sastrane i otkrio ovog odličnog fotografa. Baš su mu fine fotografije! Stavio sam malo pristojnije fotke da ne bi bio cenzuriran :). Eto uživajte:
I šta da čovjek kaže na ovo? Fenomenalne fotke ima. Rasvjeta, modeli, kadriranje...sve 5+. Baš mi se sviđa. Inače, frajer je rođen Hanau, kraj Frankfurta; oduvijek se divio ljepoti ljudskog tijela. Do sad otvorio više od 10 izložaba koje su zaslužile pozitivne kritike kako od publike tako i poznatih kritičara.
Ukratko to bi bilo to.
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .